HIGH

LIGHT

Netko u ruci drži cigaretu, netko mobitel ili dečka, a ja čvrsto svoj fotić. Vjeran sudrug u lovu na ljepotu i neke važne trenutke.
16.11.2014.
Aleksandra Orlić

Začeta tko zna gdje, rođena 1974. u Rijeci, odrasla na Lošinju, u Zagrebu završila povijest umjetnosti te njemački jezik i književnost. Da nije bilo fotografije, nikada ne bi znala kako je izgledala kao beba, kakav je stil furala kao trogodišnja klinka, kako je bilo na vjenčanju njezinih roditelja ni što je u prošlosti sve radio njen budući dečko. 

Trenutačno živi od pisanja (uređuje Cosmopolitan web, piše pjesme, kolumne i romane; vidi zbirku U mjerilu 1:100 000 i roman Bio jednom kraj). Rasplinuta između dvije ljubavi – jedna više pragmatična (slova), druga romantična (fotografija). Ponekad misli da uspijeva povezati ta dva svijeta i da slika riječima, ali možda je i to zabluda kao ona da je moguće strastveno voljeti te pritom čvrsto ostati na zemlji i ne dobiti krila.

I dalje se dok fotka osjeća kao u fotolaboratoriju osnovne škole, kao alkemičar i ne može vjerovati u čuda koja se događaju pred njenim očima. Zapravo, osjeća se kao da upravlja vremenskim strojem, vraća vrijeme, lovi ljepotu, ono - baš bogovski. Ponekad fotografije pokaže u javnosti – izložbe Ptice na žicama, Blue(s), izložba@home02, Fotografkinje 2014., Jedra Kvarnera, isprinta na naslovnicama knjiga, otisne u časopisu Tema ili daruje prijateljima, no većinom je to odnos jedan na jedan - samo ona i njene fotke koje često izgledaju kao da se kupaju u svjetlu ili mraku. Čista magija i svijet kao igra i uživancija. Prava pravcata ljubav. I analogno i digitalno. Dođe i kad je tražiš i kada samo čekaš...