Fotosavjeti

Vjerujem da većina fotografa u odlasku na egzotične lokacije vidi priliku za žetvu nedvojbeno interesantnih i kvalitetnih fotografija. Kako bi to zaista i bio slučaj, treba paziti da nas neobičnost okoline u kojoj smo se našli ne zaslijepi i baci u sjenu kvalitetu našeg fotografskog izričaja. Osim u slučajevima kad smo uhvatili dobar moment neke interesantne akcije, rijetko kada će nam puko registriranje viđene neobičnosti, a bez 'uključivanja' fotografskog načina razmišljanja i uobličavanja, donijeti kvalitetan rezultat. Mislim da je zgodno, imajući u vidu da nama egzotično nije egzotično u dijelu svijeta u kojem je snimljeno, upitati se bi li naša fotografija bila interesantna i kvalitetna tamošnjim stanovnicima (naravno, onima s kulturom gledanja fotografije). Ako je odgovor potvrdan, rekao bih da smo uspjeli pobijediti napast pukog škljocanja svega začudnog, što nam može služiti na ponos u obiteljskom albumu, ali rijetko na izložbi. Kao zgodan primjer kvalitetog rada na tom području predlažem pogledati radove fotografa National Geographic-a i nagrađene na World Press Photo natječaju.
Budući da na stranici imamo autore koji su skloni fotografiranju reportaža iz egzotičnih krajeva, a kojima ovo i pišem u nastojanju da im pomognem povećati kvalitetu fotoizričaja, navedeno bih razmišljanje proširio i na ostale vrste reportažne fotografije. To će možda pojasniti i često slabije ocjene koje sam podijelio fotografijama tog tipa na našoj stranici. Ako bih trebao simplificirati što bi dobra reportažna fotografija (u koju u širem smislu svrstavam i Street photography) trebala imati, rekao bih da je to uhvaćen dobar moment zanimljive akcije ili atmosfere, ili kreativno i kompozicijski snažno uobličeno zatečeno na mjestu snimanja. Ili bilo koja kombinacija navedenog. Bakica koja u dramaturški ničim zanimljivoj situaciji i nemaštovitom kadru stoji pred zebrom ne spada niti u jedno od navedenog.
Vezano uz odabranu fotografiju, mislim da bi rezultat bio neuporedivo efektniji da je autor zamolio fotografiranoga za suradnju i izveo ga na čistinu gdje bi se u kadru našao samo naš model, en face ili ¾ zakrenut prema kameri, iza kojeg bi se prostirao savršeno oštar nadrealistični pejzaž čiji dio vidimo na slici. Možda se modela čak moglo zamoliti da izađe iz sela i fotografirati ga na poziciji s koje bi se iza njega vidjelo selo. Naravno, uvijek postoji mogućnost da zamoljeni ne žele surađivati, no tada je onome koji teži snimati kvalitetne fotografije najbolje rješenje dotičnu fotografiju ne snimiti (ili snimiti snapshot za obiteljski album).