Ukratko. O sebi. Neka sve bitno stane na pol stranice. To su upute urednika. Baš dobro. Već mi je lakše. Jer mora biti kratko. Sad se mogu praktički i opustiti.

Pisat ću malo o tome kad sam bila mala, jer duže vrijeme naime to nisam pogotovo ako se računam po metraži (za razliku od nekih drugih u mom bendu,hehe), da sam npr. kažiprstom kopkala po zidu u sobu i jela onaj materijal koji sadrži neki važan kemijski element koji mi je falio u tijelu. Kalcij? To nek' rješe ovi što su zaduženi za tumačenje. U toj mini fazi također sam bila potpuno plava. Prirodno. Majke mi. Sad sam crna jer me je furao gotik tamo negdje pri prijelazu iz osnovne u srednju školu. Da, pa okej, malo sam retro. Nemam problema s tim. Uostalom, uz priložene fotke koje sam bila obavezna izabrati da se naslutiti da sam i romantična i da bih se rado predbilježila za posao foto reportera u National Geographic. Ako neki od njihovih urednika ovo čita, jel'te, i to, pa da se, ono, javi... Mala digresija: od pete godine sam redovno odlazila s nonićem u šetnje po parkovima Trsata i Vežice. On je, manje više, kriv da sam se otputila bespućima šou biznisa. Jer me tamo, dok je sjedio na klupici, nutkao neka mu pjevušim i plešem. Takvom se iskušenju nisam opirala. Kasnije je moju strast (prema pjevanju isključivo) spoznao i moj susjed, danas kardiolog na sušačkom KBCu, kojem je prijetilo padat na ispitima ako nastavim svakodnevno od jutra do večeri arlaukat mu pod prozorom. Kad me je ukorio u liftu pojačala sam tempo i pazila na dinamiku vježbanja i tijekom vikenda. Oprosti, Tomislave. Sve je bilo namjerno.

E, i onda sam konačno, na temelju velikog terenskog iskustva, u srednjoj pristupila zboru Putokazi. To je bilo uzbudljivo razdoblje. Barem sam tada tako mislila. Istodobno sam se pridužila i Gustafima. Ali samo za dvije tri gaže. To mi je bilo isto zabavno. Pa, uostalom i oni su Istrijani ko ča san i ja.

Što se tiče Dore '97. molim da se posebno obrati pažnja na detalj s mojim zelenim pramenom u kosi. To je, dakle, bila sljedeće faza: ko je normalan ne farba kosu u čudne i prirodi ne baš primjerene boje. Toj skupini e nisam pripadala. Odonda sam s još tri bivše članice Putokaza, samo što se sad zovemo E.N.I., snimila pet albuma. Najdraži mi je Oči su ti ocean. Ne pitajte me zašto. Glupo je na sve imati pametan i razborit odgovor. U međuvremenu sam se zaposlila u školi, jer zamislite imala sam vremena završiti i Filozofski faks, gdje predajem hrvatski jezik. A imam diplomu i za engleski.

Velika mi je želja upoznati Đonija Depa i Kris Kornela. Lijepa mi je Verona.