OKO svijeta - Malezija

8. lipnja 2009. @ 12:36

izvadak iz bloga 'OKO svijeta' na T-Portalu http://bigblog.tportal.hr/OKOsvijeta 


Malezija - Taman Negara - udah praprašume


(...) Ispred naše drvene kućice slušamo noćne zvukove džungle. Tri para svjetlećih očiju promatraju nas s druge strane rijeke. U nacionalni park Taman Negara, odnosno selo Kuala Tahan stigli smo trosatnom vožnjom dugim plitkim tradicionalnim čamcem s Yamaha motorom. Lijepo je, ponoć je, ljudski zvukovi već su na minimumu. Prašuma je predivan instrument! Taman Negara najstarija je prašuma na svijetu. Nije je taklo niti jedno ledeno doba. Nekoliko dana smo osjećali njenu zadivljujuću ljepotu i pulsirajuću tajnovitost.


Pijavice se izvijaju u svom nervoznom break-danceu. Nisu izbirljive na krvne grupe. Jezive su nam bile i unaprijed. Duge 3-5 cm vrebajući na tlu pretvaraju se u grančice, peteljke. Čim osjete korake i blizinu potencijalne mete počinju mahnite akrobacije i tapkanja po zraku, ne bi li osvojile vožnju na toplokrvnom rezervoaru hrane.


Drugi dan krenuli smo rano. Vrlo brzo našli smo se na širokoj rijeci preko koje je bio rastegnut konop kao orijentir i pomoć. Nismo bili sigurni da li je prijelaz siguran s obzirom na nedavne kiše. Ipak smo je uz provjeravanje dubine i struje odlučili oprezno prijeći. Kako smo se skinuli za prijelaz odmah su nas nanjušile pijavice i prikopčale se na gležnjeve bez obavijesti i brojila. Pekli smo ih upaljačem, kvrckali i požurili kroz vodu. Prelazak je bio junački i baš nam je bilo drago da smo išli tuda. Unatoč nevidljivim pitonima straha na dnu. Na drugoj strani osjetili smo se još više odvojeni od ljudi. Uslijedilo je još 12-tak km hoda kroz samu divlju unutrašnjost džungle. (...)


Malezija - sva iznenađenja Pulau Perhentiana


(...) Ono što najviše ubija gušt putovanja su očekivanja. Ono što unaprijed mislimo da neko mjesto jest, što bismo trebali dobiti za neke novce, koliko vrijedi, što nam znači, kakvo novo iskustvo nam donosi... Daleke gradove, krajolike, ljude možemo zamišljati kojekako i još nas uvijek mogu iznenaditi na razne načine.


No očekivanja za nešto što je posvuda opisano kao idiličan tropski otok prilično su univerzalna: palme, pješčane plaže, toplo more puno šarenih koralja i pristupačnih ribica - savršeno mjesto za odmor od džungle, bilo gradske ili one prave. Prema dostupnim info ta su očekivanja za Pulau Perhentian, mali dvojni otočić na sjeveru istočne obale Malezije, bila posve realna. Sunčana razglednica ubrzo je posivila. Prvo što je zakazalo je neodlučnost monsuna da napokon ode. I njemu se očito omilio otočić. Iako je kišna sezona trebala završiti pred mjesec dana kiša je ovdje još uvijek padala gotovo stalno: svakih sat-dva po 15 min jakog pljuska. U međuvremenu oblaci su onemogućavali svaki pokušaj sunčanog pozdrava.


Drugi minus idiličnog otoka nevidljiv golim okom s razglednice bez sumnje su komarci - veliki i nasrtljivi, poneki punjeni malarijom ili dengueom, i s radnim vremenom 24/7. Uz njih se gotovo nije bilo moguće opustiti, a stalno premazivanje cijelog tijela prava je tlaka i otrovanje svoje vrste. (...)


Malezija - Kuala Lumpur - veseli vrtlog


(...) Grad je kruna malezijskog napretka, stalno u pokretu, na više razina, višejezična, multinacionalna konglomeracija biznisa i isprepletenosti raznih utjecaja. I fantastične neodoljive hrane iz svih krajeva svijeta za razveseliti i pokrenuti sva osjetila. Nudi se ponešto za svakoga. Od formule 1, preko tematskih parkova, ubrzanog vremena, propulzivnog razvoja, normi i pravila, zabavne raspršenosti, do ljepljive riže u palminom listu na ulici. Dokaz mogućeg mirnog suživota tri tako različita naroda: Malezijaca muslimana, Indijaca hindusa i Kineza budista i nebudista. No ipak s vidljivim granicama podjele. (...)









Komentirati mogu samo registrirani korisnici.