OKO svijeta - Malezija

8. lipnja 2009. @ 12:36

izvadak iz bloga 'OKO svijeta' na T-Portalu http://bigblog.tportal.hr/OKOsvijeta 


Malezija - Taman Negara - udah praprašume


(...) Ispred naše drvene kućice slušamo noćne zvukove džungle. Tri para svjetlećih očiju promatraju nas s druge strane rijeke. U nacionalni park Taman Negara, odnosno selo Kuala Tahan stigli smo trosatnom vožnjom dugim plitkim tradicionalnim čamcem s Yamaha motorom. Lijepo je, ponoć je, ljudski zvukovi već su na minimumu. Prašuma je predivan instrument! Taman Negara najstarija je prašuma na svijetu. Nije je taklo niti jedno ledeno doba. Nekoliko dana smo osjećali njenu zadivljujuću ljepotu i pulsirajuću tajnovitost.


Pijavice se izvijaju u svom nervoznom break-danceu. Nisu izbirljive na krvne grupe. Jezive su nam bile i unaprijed. Duge 3-5 cm vrebajući na tlu pretvaraju se u grančice, peteljke. Čim osjete korake i blizinu potencijalne mete počinju mahnite akrobacije i tapkanja po zraku, ne bi li osvojile vožnju na toplokrvnom rezervoaru hrane.


Drugi dan krenuli smo rano. Vrlo brzo našli smo se na širokoj rijeci preko koje je bio rastegnut konop kao orijentir i pomoć. Nismo bili sigurni da li je prijelaz siguran s obzirom na nedavne kiše. Ipak smo je uz provjeravanje dubine i struje odlučili oprezno prijeći. Kako smo se skinuli za prijelaz odmah su nas nanjušile pijavice i prikopčale se na gležnjeve bez obavijesti i brojila. Pekli smo ih upaljačem, kvrckali i požurili kroz vodu. Prelazak je bio junački i baš nam je bilo drago da smo išli tuda. Unatoč nevidljivim pitonima straha na dnu. Na drugoj strani osjetili smo se još više odvojeni od ljudi. Uslijedilo je još 12-tak km hoda kroz samu divlju unutrašnjost džungle. (...)


Malezija - sva iznenađenja Pulau Perhentiana


(...) Ono što najviše ubija gušt putovanja su očekivanja. Ono što unaprijed mislimo da neko mjesto jest, što bismo trebali dobiti za neke novce, koliko vrijedi, što nam znači, kakvo novo iskustvo nam donosi... Daleke gradove, krajolike, ljude možemo zamišljati kojekako i još nas uvijek mogu iznenaditi na razne načine.


No očekivanja za nešto što je posvuda opisano kao idiličan tropski otok prilično su univerzalna: palme, pješčane plaže, toplo more puno šarenih koralja i pristupačnih ribica - savršeno mjesto za odmor od džungle, bilo gradske ili one prave. Prema dostupnim info ta su očekivanja za Pulau Perhentian, mali dvojni otočić na sjeveru istočne obale Malezije, bila posve realna. Sunčana razglednica ubrzo je posivila. Prvo što je zakazalo je neodlučnost monsuna da napokon ode. I njemu se očito omilio otočić. Iako je kišna sezona trebala završiti pred mjesec dana kiša je ovdje još uvijek padala gotovo stalno: svakih sat-dva po 15 min jakog pljuska. U međuvremenu oblaci su onemogućavali svaki pokušaj sunčanog pozdrava.


Drugi minus idiličnog otoka nevidljiv golim okom s razglednice bez sumnje su komarci - veliki i nasrtljivi, poneki punjeni malarijom ili dengueom, i s radnim vremenom 24/7. Uz njih se gotovo nije bilo moguće opustiti, a stalno premazivanje cijelog tijela prava je tlaka i otrovanje svoje vrste. (...)


Malezija - Kuala Lumpur - veseli vrtlog


(...) Grad je kruna malezijskog napretka, stalno u pokretu, na više razina, višejezična, multinacionalna konglomeracija biznisa i isprepletenosti raznih utjecaja. I fantastične neodoljive hrane iz svih krajeva svijeta za razveseliti i pokrenuti sva osjetila. Nudi se ponešto za svakoga. Od formule 1, preko tematskih parkova, ubrzanog vremena, propulzivnog razvoja, normi i pravila, zabavne raspršenosti, do ljepljive riže u palminom listu na ulici. Dokaz mogućeg mirnog suživota tri tako različita naroda: Malezijaca muslimana, Indijaca hindusa i Kineza budista i nebudista. No ipak s vidljivim granicama podjele. (...)


OKO svijeta - Kambodža

8. lipnja 2009. @ 12:20

izvadak iz bloga 'OKO svijeta' na T-Portalu http://bigblog.tportal.hr/OKOsvijeta


Kambodža - Phnom Penh - grad ležečih Buddha


(...) Kambodža je država s najviše neeksplodiranih mina na svijetu. One čekaju svoje žrtve, onemogućavaju razvoj velikog dijela zemlje te i dalje kontinuirano razaraju budućnost brojnih nevinih ljudi. Bolno je ironično znati da tri svjetske sile SAD, Kina i Rusija odbijaju potpisati sporazum o prestanku proizvodnje i prodaje ovih ubojitih naprava, te istovremeno čuvaju stotine milijuna mina u svojim skladištima za nove Kambodže. (...)


Kambodža - Kratie


(...) U mjestu Kampi malo više uzvodno u Mekongu žive slatkovodni Irrawady dupini. Jurimo na moto-taksijima kroz sela gdje život klizi sporo, kao nekad. Do samih dupina nas u dugom tihom čamcu odgurujući se štapom vozi mladi vodič Meang. Miran i dobroćudan.


Dupini su svuda oko nas. Dišu, pušu, igraju se. Taman fokusiraš fotić na jednoj strani čamca, on izađe na drugoj i drsko ti otpuhne. No nažalost tih glatkih neobičnih bića ima još samo 100 na svijetu, od čega 30tak na ovom mjestu. Izuzetno su ugrožena vrsta. Inicijativa za njihovo očuvanje uz kontrolu pristupa i stvaranje prilike zarade za lokalno stanovništvo je dobar pomak u bolji svijet. (...)


Kambodža - Angkor - drevni osmijeh


(...) Ipak, najčešći i nama najnevjerojatniji ukras religijskih hramova prelijepe su žene Apsare. One su posvuda, na svakom zidu reljef ili slika barem jedne, prave pin-up ljepotice u zavodljivim plesnim pozama. Prema legendi Apsare žive na nebu, najljepše su žene na svijetu i njihova je jedina funkcija da s kmerskim junacima i svetim ljudima upućenim na nebo vječno vode ljubav. Sličan motiv nebeskih dogodovština susreće se i u islamu, ali ipak nije ovako sveprisutno i eksplicitno prikazivan. Sudeći po brojnosti Apsara po hramovima očito su lijepe žene učestalo bile predmet redovničkih meditacija. (...)


Kambodža - tamna strana Angkora


(...) Teško je gledati tu djecu: nema smijeha, nema iskrenosti, nema igre. Djeca koja su na trenutak sretna jedino ako nešto od njih kupiš. Tužno baš. Već u prvi mah bude suosjećanje i, nažalost, upravo to je razlog zašto su i uvučena u ovu trgovinu. Kao što savjetuju brojne organizacije za smanjenje broja nezbrinute i iskorištavane djece, od djece ne treba kupovati, a još manje davati im milodare jer to ih sasvim sigurno neće maknuti iz te pozicije, već će je još bolje učvrstiti kao isplativu, te istim putem povesti i nove generacije. (...)


OKO svijeta - Tajland

8. lipnja 2009. @ 12:16

izvadak iz bloga 'OKO svijeta' na T-Portalu http://bigblog.tportal.hr/OKOsvijeta


Bangkok predah


(...) Nekadašnji centar uživanja u zabranjenom voću izgubio je taj pridjev iz očiglednog u prvom dojmu. No i dalje se paralelni svijet niskih strasti, bolesnih namjera, rasprodaje užitka, zapetljanih života, ovisničkih uloga i slabosti vrti u pozadini neonskih reklama, prejakih koktela i ispraznog vremena. Ono o čemu je tako vješto pisao Michael Houellebecq u Platformi samo je navuklo još jednu krinku. (...)


Tajland - Koh Chang - idila koja nestaje


(...) Kolibica je zbilja basic, ali se vidi i čuje more iz nje. Ima trijem integriran s palmom koja je tu bila prva, sobu s krevetom, kupaonicu u kojoj sve nešto curi i pušta... Ima komaraca od kojih su neki optuženi da prenose malariju. (...)


OKO svijeta - Indija

14. ožujka 2009. @ 17:12
izvadak iz bloga 'OKO svijeta' na T-Portalu http://bigblog.tportal.hr/OKOsvijeta


Indija - fantazmagorični Varanasi

(...) Varanasi - najsvetiji indijski grad i jedan od najstarijih na svijetu. Kao jedno od 'mjesta prelaska' ili tirthi privlači gomile hindu vjernika cijele Indije na susret s božanskim. Poznat kao Kashi - Grad Svjetla, utemeljen od samog Šive, poslije nazvan Bandaras od Muslimana. Svatko tko umre ovdje dobiva trenutno prosvjetljenje ili mokshu. (...)

(...) Grad je stalni kaos. Uskim uličicama staroga grada vladaju krave i psi. Njihov izmet je posvuda. Po mraku je naročito opasno hodati. Ležeće, stojeće, trčeće, zaspale, haustorske, gatovske, svete krave. Lijeni psi, prepuni buha, nezdravog izgleda. Neugodni miris je toliko intenzivan, ne mogu ga prekriti ni zapaljeni ezoterični mirisi, ni cvijeće za prinos bogovima, ni svježe kuhano mlijeko... Tome dodajte dim iz motora, generatora, miris ljudske mokraće posvuda, smeća, prašine u zraku, u nosnicama... Jedinstvena smjesa koju morate doživjeti. (...)

(...) Sjedim na vrhu jedne od zgrada u zalazak sunca, sam. Psi laju, stotine papirnatih zmajeva u zraku, odzvanjanje limenih instrumenata, djeca se igraju po ravnim krovovima. Rijeka stoji. S visine grad izgleda puno mirnije. Misli postaju lakše. No silazak je ponovo veliki izazov za tolerantnost, strpljivost i opuštenost - lude rikše, metež, buka, masa ljudi, životinja... Nije lako zadržati mir u ovom frenetičnom fanatičnom zgusnutom fantazmagoričnom gradu. Istovremeno uzdižućem i raspadajućem mjestu gdje ipak milijuni ljudi pronalaze uzlet, odgovor i spokoj. (...)


Indija - napor i mir Delhija

(...) Delhi je fascinantni spoj krajnosti. Na Connaught Place kupujete najtrendi svjetske marke u sjajnim dućanima. Ispred su hrpe odjeće za siromašne. Ortodoksni Hindusi i Muslimani dijele toksični zrak s poslovnim ljudima u kravatama. Luksuzni automobili i gurajuća kolica. Prosvjed nezaposlenih i loše plaćenih žena na teškim građevinskim poslovima. Zvonjava u hramovima. Redovi tuge ispred. Trubljenje bez razmišljanja. Jači gaze slabije. Smrt na ulici. Smrad mokraće posvuda. Nedostatak prostora i kulture ponašanja. Primitivizam i nesuptilnost. (...)

(...) Lodi garden - suprotni Delhi. Mir, drveće, prazni prostor. I zapravo začuđujuće malo ljudi u njemu. Kameni mauzoleji iz 15. stoljeća sa smiješnim vjevericama. Uvijek znatiželjna i spontana djeca. Trkači i brzi hodači. Parovi koji se skrivaju u grmovima, pokazuju naklonost, otkrivaju bliskost - inače neprihvatljivo ponašanje u javnosti. Kradu se puse. Cvijeće miriši. Ptice pjevaju. Nestvarni mir Delhija. Čista ljepota... (...)


Indija - zrnca misli pustinje Thar

(...) I evo me na tri dana u pustinji... Uživam jednostavnost vremena. Život je poput tragova u pijesku. Ostaju iza nas no nestaju s vjetrom. Bitni su jedino doživljaj i pomak. Unutrašnje iskustvo i promjena. Ponekad me na to potakne fizički pokret, drukčiji krajolik, ponekad ljudi sa svojim bazičnim životima, kada prepoznam beskraj mogućnosti koje krotim u rukama. Koliko potencijala čuči u svakom čovjeku! Koliko se još boja stvara i vrata otvara nakon svakog pokreta prema pravom sebi. (...)

(...) Saznajem da Gofur nema nikakvu školu i iz siromašne je obitelji. Bio je jako znatiženjan i iznenađen prvi puta saznati da je... Zemlja kugla i vrti se oko sebe što nam stvara dan i noć. I vrti se oko Sunca što nam daje godinu i godišnja doba. I privlači nas svojom silom gravitacije. I ako kreneš hodati sam preko pustinje ravno na kraju ćeš ponovo stići do sebe. Ako uspiješ proći ocean. Da, i oceani postoje. I planine. I šume. I rijeke... (...)

(...) Ležati na toplom pješčanom krevetu pokriven samo zvjezdanim nebom. Sanjati otvorenih očiju. Slušati pjesmu pustinje. Biti mir. (...)

OKO svijeta - Nepal

31. siječnja 2009. @ 11:23
izvadak iz bloga 'OKO svijeta' na T-Portalu http://bigblog.tportal.hr/OKOsvijeta


Nepal - Kathmandu - kaos i mir

(...) Stalno ste okruženi kaosom pokreta, u pregrštu boja, salijetani raznim ponudama, na oprezu od sudara sa stotinama jurećih motora. Dječak u trku s ukradenim bananama. Intrinsični miks privlačnog mirisa hinduizma i toksičnih plinova u omamljujućoj osjetilnoj gozbi. Neprestano trubljenje je malo ublaženo zadivljujućom glazbom iz CD shopova. Gore-tex oprema i šarene vunene kapice ravnopravno zovu na povratak prirodi. Desetak vojnika s puškama u ophodnji gradom. Ponuda ljepote, ovisnosti, opsesije i užitka. Sunce mi puni oči sjajem otkrića nove stvarnosti. (...)


Nepal - Himalaja - Namaste

(...) Put od Jirija do Namche Bazara prolazi planinskim selima zaustavljenim i sto godina u vremenu. Nema ceste, vozila, prometa, gužve, često ni struje. No ljudi žive svoje živote određene vremenom za sjetvu, vremenom za trgovinu, vremenom za molitvu, vremenom za slavlje... Djeca rastu noseći istu odjeću no smišljajući stalno novu zabavu. (...)


Nepal - Himalaja kao Wonderland

(...) Cijelim putem prolazimo kroz sela (i zapravo koristimo njihove drevne puteve i stazice) uronjeni u svakodnevne događaje, poput oranja zemlje s vodenim bivolima, pranja veša na potoku, okretanja molitvenih bubnjića, izrade košara, skupljanja drveta, sušenja bobica, doze trača, trke u školu, predaha na trijemu... (...)


Nepal - Himalaja - iznad granice 1

(...) Ove planine su opasne. Izazivaju, a skrivaju goleme rizike. Pogotovo jer je spasilačka mreža jako daleko od idealne. Čovjek treba poznavati sebe, imati znanje, prepoznavati promjene, slušati svoje reakcije, ne prelaziti granice bez razmišljanja, no biti spreman preuzeti rizik. (...)


Nepal - Himalaja - budimo promjena

(...) Da li zaista biramo najbolje za nas, za život, za Zemlju? Da li zaista prihvaćamo odgovornost naših izbora? Da li je naš život najbolje što možemo dati svijetu? Koristimo li sve potencijale u sebi i oko sebe? Da li je naš život bitan? Što zaista stvaramo? Osjećamo li suosjećanje, razumijevanje i povezanost sa svime? (...)


Nepal - vatre Pashupatinatha

(...) U zraku se miješaju zvukovi pocketanja kostiju i mantričke melodije, u istoj rijeci završavaju prah tijela i rasplesani cvjetovi, u sveprožimajućoj gozbi tuge i radosti, bez jasne granice kraja i početka... (...)


Nepal - nosorozi Chitwana

(...) Šuštim kroz lišće koje su lenguri grizli, razmičem grane kojima je puzala zelena ljutica, prepoznajem tragove tigra i tigrice, slušam priče o susretima s životinjama, istražujem obale jezera u nadi pronalaska indijskog pitona ili kraljevske kobre, vadim krpelja, živim dane u bojama prirode... (...)

Nepal - Chitwan - lagan poput tigra

(...) Navečer u selima na rubu parka uz svjetlo svijeće razmjenjivati osmijehe, uživati u dal-bhatu, osluškivati prikradanje nosoroga u polja, osjećati umor tijela i lepršavost duha. Sutra hoditi novim travama, novim jezerima, s novim pogledima uokolo. Biti začuđen, biti uronjen, biti bestežinski, biti 107 tigrova, biti 408 nosoroga, biti život sam. Sve te životinje i biljke se drže za ruke i repove i plešu same krugove života. (...)

 
 
 
Prethodna    1  2  ( stranica 1 / 2 )    Slijedeća
Prikaži sve