Davor Horvatić

Oluje dalekih svjetova

3. lipnja 2017. @ 21:07
Često nismo svjesni kompleksnosti svijeta oko nas. Nema ničeg lošeg u tome. Preplave nas svakodnevni problemi, osobne stvari, obaveze ili jednostavno rečeno život. Ne bi ni bilo dobro kada bismo stalno bili osupnuti svim divnim prizorima svijeta koji nas okružuje. Nestali bi ti posebni trenutci kada zastanemo i prepustimo se intenzitetu doživljaja. Fotografi najbolje znaju koliko truda, vremena i znanja treba da se napravi fotografija koja izaziva takav efekt. Posebno oni koji odlaze na negostoljubiva mjesta gdje uvjeti ne maze niti fotografa ni njegovu opremu. U ovoj kolumni pokazat ću vam nevjerojatne svjetove Jupitera i fotografije koje nam stižu iz NASA misije Juno.

 

Slika 1 (satelit Juno mora izbjeći područja intenzivnog zračenja)

Prije godinu dana satelit Juno stigao je u orbitu Jupitera. Put je trajao 5 godina, a samo postavljanje u orbitu Jupitera trebalo je biti poprilično precizno da bi se izbjegla područja intenzivnog zračenja (slika 1). Nadamo se da će kamere raditi uspješno do kraja ove godine i obaviti sva planirana snimanja u pedesetak orbita oko Jupitera. 


 

Slika 2 (Io snimljen Galileo satelitom) 

Nema velike fascinacije u medijima kao što je to bilo s fotografijama Plutona, ali svejedno sam odlučio posvetiti cijelu jednu kolumnu Jupiteru zbog njegove velike važnosti u našoj spoznaji svemira. Kada je Galileo Galilei uperio svoj teleskop prema nebu i vidio planine na našem Mjesecu i mala svjetleća tijela koja orbitiraju oko Jupitera, znao je da cijeli svjetonazor koji ljudi u to doba imaju pada u vodu. Kasnije je Ole Roemer iskoristio Jupiter i njegov mjesec Io  (slika 2) da odredi brzinu svjetlosti. Artur Clarke nam u knjizi 2001. odiseja u svemiru i naknadno u istoimenom filmu s Kubrickom golica maštu s mogućnošću postojanja života na tom Jupiterovom mjesecu. Europa je (slika 3) ledeni svijet veličine našeg mjeseca i smatra se da ispod ledene površine postoje oceani. 


 

Slika 3 (površina Europe)

Ne mogu prestati pregledavati detaljne slike površine Jupitera koje Juno snima iz udaljenosti od par tisuća kilometara. Njegove oluje više nisu tako plošne i kremaste poput mlijeka u kavi. Možemo vidjeti sitne oblake koji imaju svoju strukturu i vidjeti snježne oluje na njegovoj površini. Nije to snijeg koji bi vas veselio. Po sastavu je sličan više našoj mokraći zbog velikog udjela amonijaka. I s tom rečenicom vjerojatno mogu ubiti svu zanesenost, no citirat ću samo Van Gogha koji je rekao: „Jutros sam posjetio smetlište, kako je bilo predivno“. Pustimo dakle kemijski sastav onog što gledamo i divimo se samo bojama i teksturama tog udaljenog svijeta.




Često sam kao dijete sanjario o tome kako bi bilo divno imati svemirski brod poput Enterprisea iz Star Treka i biti s njim u orbiti nisko iznad Jupitera i samo uživati u pogledu. Zahvaljujući fotografima iz misije Juno taj mi se san ispunio, iako nažalost ne pomoću svemirskog broda. Zavaljen u stolici mogu na monitoru proučavati do mile volje nevjerojatan svijet Jupitera. Nadam se da će, pored velikog znanstvenog doprinosa koji ima ova misija, njen fotografski dio opet biti velika inspiracija mladima da se neki od njih odvaže krenuti putem istraživanja i spoznavanja našeg svemira. Čitateljima ove kolumne za kraj ostavljam linkove na stranicu misije i na fotografije Jupitera u velikoj rezoluciji.

https://photojournal.jpl.nasa.gov/jpeg/PIA21645.jpg

https://www.nasa.gov/mission_pages/juno/main/index.html