[F] Dejan Barić

U potrazi za digitaliziranim vremenom

3. ožujak 2013. @ 20:20

Nedavno sam bio zamoljen od starijeg zaljubljenika u fotografiju, ukazati na trenutne fotografske trendove. Ipak gotovo svaki fotoaparat koji se pojavi na domaćem tržištu prođe kroz moje ruke očekujući i recenziju, stoga mi je drago da me cijenjeni kolega kontaktirao da mu objasnim trenutne trendove u svijetu fotografije.

Stariji kolega prestao se prije kojeg desetljeća intenzivno baviti fotografijom.  Baš u ono doba kada su se počeli pojavljivati prvi digitalni fotoaparati.


U to vrijeme su i kućna računala postajala pristupačnija, skeneri jeftini, printeri kvalitetniji, pa ipak su gotovo svi prekaljeni fotografi negirali digitalnu tehnologiju i bezgranično se kleli u neuništivost vječnog filma i kemijskog procesa.

Danas uz prosječnu memorijsku karticu od 4 ili 8 gigabajta na koju stane par stotina visokokvalitetnih RAW fotografija, teško mi je i pomisliti na preskupe filmove „mog djetinjstva“ koje sam umetao u fotoaparat pažljivo ispod deke nebi li na taj način dobio bar jednu fotografiju više od uobičajenih 36.

Moj prvi „profesionalniji“ fotoaparat, Canon EOS 1000N imao je nevjerojatnu mogućnost uvlačenja cijelog filma u svoju unutrašnjost i vračanja filma obrnutim redom pri snimljenoj fotografiji. Na taj način omogućavao je sigurnost snimljenih fotografija u slučaju da se recimo stražnji poklopac otvori i izloži ostatak filma svjetlosti.

Dio filma sa snimljenim fotografijama, ostao bi sigurno pohranjen u kutiji od filma.

Odlična mogućnost. Inovativna za to vrijeme. Pravi „gađet“ koji ga je izdvajao od ostalih fotoaparata.


Dvadesetak godina kasnije. Kakve novosti u digitalnoj eri mogu preporučiti svom kolegi fotografu nenaviklom na globalnu fotografsku digitalizaciju?

Koji su se to trendovi od prošle godine provukli u ovu u koju smo relativno nedavno zagazili?!

Pa recimo to ovako. Kvaliteta kućišta i kvaliteta leća odnosno objektiva, nije se puno promijenila i još uvijek se cijeni. Ako želiš koristiti DSLR fotoaparate.

U suprotnom postoje hibridni foto aparati koji su zapravo zamišljeni kao idiot aparati koje žele konkurirati DSLR aparatima, te im je moguće mijenjati objektive.


S druge strane DSLR aparati nastoje biti što profesionalniji i pošto je postalo nemoguće nagurati više od dvadeset do tridesetak miliona piksela na optički senzor, proizvođači nastoje i manje profesionalne korisnike namamiti jeftinijim foto kamerama koje oponašaju veličinu nekadašnjeg filma od 35 milimetara, nazivajući se full frame.

Ali to nije sve. Čak i oni aparati koje smo nazivali idiotima sada mogu u sebi sadržavati velike full frame senzore. Ili nekadašnji Laika, a danas  „srednji format“.

No to je trend koji zanima samo one naprednije i donekle profesionalnije korisnike.


Za sve ostale, tržište digitalnih fotoaparata očajnički se bori protiv svoje najljuće konkurencije. Ne ostalih fotografskih tvrtki, već svog suvremenog najljućeg rivala- pametnog telefona.

Ne samo da nekadašnji mobilni telefoni u sebi sadrže mini računala dovoljna za igranje igrica, slušanje glazbe, gledanje filmova, već i odavno posjeduju mogućnost snimanja fotografija i videa.

16 megapiksela prosjek je za malene fotoaparate, 8 mega piksela sasvim je dovoljno luksuznijem pametnom telefonu. Međutim Nokia je uz 41 megapiksela pokazala da ako žele, mogu i znatno više.

Da fotografija je kvalitetna. Ali nedovoljno kvalitetna za precizan objektiv i dovoljnih 20 megapiksela prosječnog DSLR fotoaparata.

Međutim, DSLR fotoaparati najmanji su prodajni segment na tržištu, stoga ostatak fotografske braće mora postati što bliži vlastitoj konkurenciji.


Tako je prije par godina Live View opcija bila must have. Poslije toga je došao na red HD video. Danas?!

Bežična veza s računalom. Ugrađene HDR mogućnosti, ugrađene prilagodbe fotografija za društvene mreže i automatsko objavljivanje na njima.

Samsung, trenutno najrazvikaniji proizvođač pametnih telefona odlučio je napraviti konkurenciju sam sebi.

Hibrid između mobitela i fotoaparata. Ili doslovno Androidom pogonjen fotoaparat. Na istome možete fotografirati, snimati, koristiti korisne zoom mogućnosti ugrađenog objektiva, a u isto vrijeme odigrati Angry birds ili prosurfati facebookom.

Krajnji rezultat je čudovište koje je suviše nezgrapno da bude fotoaparat i previše glomazno da vam u džepu bude tek pametni mobilni telefon.


Naravno, to je bio tek početak razgovora.

Poslije svih, mome starijem sugovorniku, nerazumljivih i suvišnih pojmova od kojih je znao tek da je ISO ono što se nekada zvalo DIN, odustao je i od pojmova kao što su megapiksel, RAW, HDR, CF i SD, Facebook, Instagram, WiFi, CCD i CMOS, sRGB, Adobe Photoshop, TFT, LCD, MPEG i H264 pa čak i USB.

Umetnuo je u svoj stari vjerni Canon A1 Ilfordov crno bijeli film i krenuo u šetnju gradom u svoju avanturu od 36 sličica.

Do neke druge zgode, kada radoznalost za novim opet ne proradi.


 


 









Komentirati mogu samo registrirani korisnici.